DUBROVAČKO – FILADELFIJSKA DEKLARACIJA
/1974 – 1976/ (kraća verzija)

Philip Noel-Baker, Ava i Linus Pauling, Aurelio Peccei, Ivan Supek i Sophia Wadia

I – SVJETSKO STANJE: ANALIZE

1. Naša zajednička sudbina – totalna destrukcija ili nova svjetska civilizacija?

Smatramo da, ljudi nikada nisu bili upućeniji jedni na druge, ujedinjeni zajedničkom sudbinom, kao što su to danas. Ali, što je ta zajednička sudbina? Čovječanstvu prijeti totalna destrukcija što od nuklearnog rata, što porastom opasnosti od ekonomskog kolapsa vođenom utrkom za naoružanjem. Za milione, ostvarivanje osnovnih ljudskih potreba za hranom, odjećom, domom, zdravstvenom zaštitom, slobodom, ljudskim pravima i obrazovanjem je nedostupno. Ali, kako god, napominjemo da se ove potrebe povećavaju sukladno povećavanjem ljudske populacije. Druge prijetnje za opstanak dolaze ponašanjem nas samih prema sredini u kojoj živimo. Štoviše, ove probleme je nemoguće riješiti sa postojećim političkim strukturama. S druge strane, tehnološki i znanstveni progres pruža mogućnosti o kojima do sada nismo ni sanjali; oslobađanje ljudi od siromaštva, gladi i lošeg zdravlja.
Novi znak za ljudsku solidarnost, svjetsku suradnju i poštivanje ljudskih prava i obaveza, kao i za očuvanje našeg lijepog svijeta je trenutni razvoj. Više nego ikada prije, vrijednost za kreiranje potpunog značenja života za sve ljude je zajedničko mišljenje o stvarnosti u kojoj se nalazimo, o opstanku današnjice.

1. Utrka za naoružanjem

Glavni razlog siromaštva u većem dijelu svijeta je utrka za naoružanjem. Kupovina oružja prouzrokuje destabilizaciju i inflaciju državnih budžeta, kako siromašnih, tako i bogatih naroda. Ono što bi moglo biti iskorišteno za blagostanje ljudske vrste je iskorišteno za potencijalnu destrukciju, za vojne svrhe i rat. Teška i velika investicija za naoružanjem mora biti prekinuta i preusmjerena u drugom pravcu, ka ukidanju siromaštva, gladovanja i drugih atributa osnovnih ljudskih potreba.
Došli smo do jednog kritičnog vremena i stepena u razvoju naše civilizacije. Naš opstanak sada zahtjeva ukidanje ratova i potpuno funkcionisanje principa pravde i morala. Učešće ili potpora u utrci za naoružanjem je inkopatibilna sa globalnom ljudskom svijesti.

1. Sloboda ljudskih prava i značaj slobodnog rada

Fizička napomena života nije dovoljna. Društva imaju odgovornost upoznati se tačno sa osnovnim potrebama kvalitetnog života. Važno je da se svakom pojedincu garantuje sloboda, ljudska prava i potpuni značaj slobodnog rada. To je, ujedno i zastrašivanje militarizma, izrada koncepta za politički kraj postojeće vladavine, to je izlaz svijeta iz situacije u kojoj se nalazi. U mnogim zemljama, snaga i sila policije i armije razvijana je u cilju iskorištavanja građana te zemlje, umjesto njihove zaštite. U pojedinim zemljama, u kojima ljudi žive u jednom vidu diktatorske vladavine, ljudi su lišeni slobode i to u smislu «slobode izražavanja i slobode udruživanja». U drugom slučaju, ljudi su lišeni najfunadmentalnijih ljudskih prava i stavljeni u poziciju koja se ne može karakterizirati dostojanstvom čovjekovog postojanja. U borbi i zahtjevima za slobodu, bivaju izloženi raznim torturama, batinama, hapšenjima i ubojstvima.
Drugo, osnovno pravo čovjeka je slobodan i kreativan rad. Mnogi radnici su uskraćeni u mogućnosti učešća u donošenju odluka interesa poslovanja, lišeni ličnog dostojanstva i ponosa, kao i uticaja i uloge ka poboljšanju uvjeta u kojima rade.
Snaga postojeće strukture vlasti dovodi ljude u poslušan i nekreativan položaj. Ovi uslovi ubijaju kreativnost.

1. Destrukcija sredine u kojoj živimo

Ljudska vrsta ima samo jednu Zemlju. Milioni ljudi i njihovo ophođenje prema sredini u kojoj žive, dovode u pitanje kolektivni opstanak, destrukciju i razaranje, kako ekosistema, tako i biosfere. Stanje u kome se nalazimo, upozorava na opasnosti ugrožavanja kvaliteta života, kako u razvijenim, tako i u nerazvijenim zemljama svijeta. Sistematično haranje i uništavanje zemljinih resursa, posebno nepovratnih, je opšte ludilo. Pohlepa i opšte uništavanje dovodi u pitanje opstanak sadašnjih i budućih generacija.
Mi moramo štititi sredinu u kojoj živimo, surađujući sa njom.

1. Snaga svjetske strukture

Sadašnja snaga svjetske strukture predstavlja prijetnje za mogući rat, siromaštvo, ugrožavanje ljudskih prava i uništavanje ekološkog balansa. Svijet je postao nevjerovatno međusobno ovisan – znanstveno, kulturno, kao i u pogledu ekonomije.
Problemi humanosti su međunarodnog karaktera. Svijet još uvijek djeluje u okviru zastrajelog sistema.
Ovi opisi današnje situacije, gdje su narodi u stalnoj utrci za naoružanjem, oslabljenih prirodnih resursa i podignutih tenzija koje podržavaju interese militarizma, znače takođe, «status quo» za ekonomski i politički život. Vojno – birokratski industrijski kompleksi ubiru zajedničku dobit i moć u utrci za naoružanjem, ostavljajući ljude u situacijama siromaštva i nerazvitka, kao i uništavanju prirodnih resursa. Snaga kontrole ove strukture preko ekonomije, politike, vojske i društva uopće raste u posljednje vrijeme velikom razmjerom. To sve nosi za sobom opasne posljedice koje radnici i znanstvenici prihvataju i čiji su saučesnici samim njihovim angažovanjem u vojnim industrijama. Onemogućavanje ovakovog načina razvoja, na račun jeftinog prinudnog rada, ogleda se u svim vidovima intervencije usmjerene na sprečavanje njegovog razvoja i opstanka. Kao rezultat ovakve situacije, postojeće strukture bivaju bogate i razvijene, dok ostali dio svijeta zahvata siromaštvo, bijeda i nerazvijenost.
Mi vjerujemo da se ovakva struktura svjetske vlasti mora promijeniti, ako želimo razviti ravnopravniji svijet. Mi ne želimo svijet u kome će se bogatstvo sticati ugrožavanjem osnovnih ljudskih prava.

1. Nove svjetske spoznaje i svjetska odgovornost

Poslije Drugog svjetskog rata, veliki broj ljudi je shvatio međuovisnost i zajedničku sudbinu, kao i osjećaje za zajedničkom odgovornošću.
Ovo povećanje odgovornosti primjećujemo i danas kod mnogih nacionalnih grupa, međunarodnih institucija, kao što su Ujedinjene nacije, upućene svojim programom na rješavanja problema humanosti.
Važnost ovog svjetskog pokreta je razvoj, koji daje čvrstu osnovu za nadu. Zaštitnici svjetske vladavine, sa djelujućim svjetskim zakonom su najveći nedostaci prošlosti – nepraktični sanjari. Za globalnu infrastrukturu, to je moglo dati kredibilitet za njihovu zaštitu, koja nije bila dovoljna. Sada, za prvo vrijeme istorije, većina globalnih struktura zahtjeva sposobnost svjetske zajednice temeljene na pravdi, poštivanju života i istinskog ljudskog razvoja što hitnije. Sada postoji nova globalna tehnologija i ekonomska međuovisnost koje imaju mogućnost uspostaviti ekonomsku, monetarnu i vojnu silu, koju pojedinačna valst ne može kontrolirati.

II – HUMANISTIČKI PRISTUP

Mi vjerujemo da trud odgovornog svjetskog stanovništva može dostići humani svijet.
Mi vjerujemo da humanost ujedinjuje fundamentalne principe humanih vrijednosti univerzalnog morala u cilju razvoja ravnopravnijeg svijeta, s uvjerenjem da svako ljudsko biće karakterišu stvarna i osnovna ljudska prava.
Mi vjerujemo da humane društvene inovacije mogu biti dizajnirane i ostvarene od strane ljudi koji su slobodni od bilo kog vida političkog antagonizma, kao i lične nacionalne i suradničke sebičnosti i koji su orjentisani na poštivanje okoline u kojoj žive.
Mi vjerujemo, da oblikujući zajednički front svjetskih građana, možemo efikasno razviti stvarni ljudski primjer života, koji neće eksploatisati ljude i prirodu.
Mi vjerujemo da svjetski problemi moraju biti riješeni sa humanističke tačke gledišta.

1. Humanizam: definicija

Humanizam je put ka opstanku ljudske jedinke na Zemlji. Naša zajednička sudbina zahtjeva da se uputimo na probleme sveopšte humanosti. Shvatamo da smo pronašli put za ispunjenje osnovnih potreba ljudskog bića.
Humanizam je potvrda rada za realizaciju pojedinačnih potreba ljudi za hranom, odjećom, domom, ljekarskom njegom, potrebama za osnovno obrazovanje u cilju ostvarivanja njega ili nje u kompletan potencijal kreativnog radnika, slobodnog i odgovornog.
Humanizam je potvrda društvene pravde. Prvi zahtjev za društvom i državom treabo bi biti za dobrobit svakog pojedinca kao društvenog bića u porodičnom, ekonomskom, političkom, kulturnom i moralnom stanju. To je  zaštita i izjava njenih ili njegovih prava i sloboda  na mišljenje, aktivnost, rad, udruživanje i vjeru. Mi držimo posebnim pravima na individualnost njene ili njegove društvene, političke i religiozne slobode.
Humanizam je potvrda društvene aktivnosti i prilagođavanje društvenih događaja, pravila i uputa za upoznavanje potreba ljudi.
Humanizam ima pravo, odgovornost i obavezu da odobri ili neodobri političke aktivnosti njene ili njegove države, te drugih država.
Ova sloboda govora van i kritične konstruktivnosti je osnova univerzalnog humanizma i odnosi se na sve muškarce i žene, ma gdje se nalazili.
Humanizam je potvrda nevizionarskog kreiranja novog humanog svijeta. Vrijeme zaštite prava bilo koje zemlje, rase, eligije, kulture – vrijednije od drugih je prošlost. Mi moramo zaštititi i poštovati bilo koju zemlju, rasu, religiju, kulturu u kojima treba da živi humanost. Mi želimo integritet i ravnopravnu organizaciju za brigu i očuvanje istorijskog i kulturnog identiteta. Mi prepoznajemo važnost ujedinjenosti ljudi. Svijet ima tendenciju da postane homogenizovan i izgubi različite tačke gledišta koje će rezultirati kreativnom interakcijom. Mi, između ostalog, poštujemo i podržavamo ljubav između ljudi, njihova mjerila o kvalitetu života, neovisnost, autonomiju i slobodan duh.

III – HUMANISTIČKI PRISTUP

1. Poziv na restruktuiranje i jačanje UN

Povelja UN je dokument koji postoji više od trideset godina. U to vrijeme, autori nisu bili u mogućnosti da idu dalje od izrade koncepta svjetske vlade kao suverene nacije.
Velika zadaća svijeta danas, ne može biti rješenje samog suvereniteta. Sada mi trebamo međunarodnu strukturu koja je temeljena osnovnim principima solidarnosti i humanizma.
Takođe, pozivamo sve predstavnike UN na razvoj stava univerzalnosti.
Mi potičemo na razmišljanje o reviziji Povelje, ondje gdje je potrebno, unoseći bitne činjenice u suglasnosti sa današnjim uslovima.
Mi podržavamo prisustvo više privatnih institucija, kao i predstavnika vladinih organizacija.
Današnji svijet zahtjeva razvoj svjetskog sistema sigurnosti, globalnih agencija sa autoritetom i sposobnosti zaštite naroda i to ne samo od vojnih napada nego, takođe, monetarne i ekonomske sigurnosti.
Tenzije država i takmičenja uzrokovana osjećajima nesigurnosti ogledaju se utrkom za naoružanjem. Svjetski sistem sigurnosti mora biti definisan u okvirima UN-a, ovlašten da djeluje za potrebe humanosti.
I na kraju, mi pravimo sljedeće dodatke i ispravke:

1. Kao međunarodni reducent vojne ekspanzije, novac i vojna sila trebaju biti pod kontrolom UN – za očuvanje mira.
2. Međunarodni sud pravde prerasta u efikasnu mašineriju pravednosti.
3. UN daje prioritet demokraciji i ljudskim pravima.

1. Poziv ka jedinstvenom svjetskom obrazovanju

Bilo koja efektivna reforma u svjetskoj strukturi mora biti u suglasnosti sa mišljenjima ljudi.
Socijalna, kulturna, religiozna i politička izmješanost je još dominantna, ograničena ideologija. Ljudi moraju biti obrazovani o identitetu s odgovornošću za humanizam.

1. Poziv na razoružanje

Da bi civilizacija izbjegla položaj i situacije iz kojih bi se teško oporavila, generalno i kompletno razoružanje je imperativ. Ovo je, između ostalog, primarni cilj ujedinjenog fronta humanosti.
Pozivamo sve narode na razoružanje, kao prioritet u njihovim akcijama i filozofiji.

IV – DODATAK

Moderno oružje predstavlja imperativ za ostvarivanje snova humanista, svijet bez rata. Moguće je organizovati svjetsku zajednicu na principima slobode, međusobnog poštivanja i pravde pred zakonom.
Mi sada moramo zajednički raditi na ovom ubjeđenju.
Pozivamo sve vlade, organizacije, pojedince gdje god se nalazili, da uzmu učešće u ovom cilju opstanka i očuvanja mira i učine to mogućim i ostvarivim za sve ljude svijeta.