G. Vaclava Havela bivšeg predsjednika Republike Češke, koji je više od 50 godina svoga života i rada posvetio borbi za osnovna građanska i ljudska prava, slobodu govora i medija, razumijevanje i politički pluralizam. G. Vaclav Havel je književnik, esejista, dramatičar, publicista, dobitnik Fulbrightove nagrade za književnost i kandidat za Nobelovu nagradu za mir. Bio je radnik u kazališnoj radionici scenskog namještaja, radnik u pivari, zatvorenik. Pokretač tzv.»Baršunaste revolucije» i jedan od autora Povelje 77. 1993.g. izabran je za predsjednika R.Češke. Iz zdravstvenih razloga prestao se aktivno baviti politikom i povukao se u miran život. 

G. Kiro Gligorov, bivši predsjednik Republike Makedonije, 70 godina svoga života i rada posvetio razvoju demokracije, zalažući se za uvođenje tržišne ekonomije. Kao dokazani antifašista, početkom krize u ex Jugoslaviji vraća se u politički život Makedonije, promovirajući višepartijske izbore i tržišnu ekonomiju. 1991. g. izabran je za predsjednika Republike Makedonije pod čijim rukovodstvom je Makedonija i proglasila nezavisnost i tako postala jedina republika iz ex Jugoslavije koja je to uspjela na miran i legitiman način.

G. Milan Kučan, bivši predsjednik Republike Slovenije ulaskom u politiku 1964. g. nakon završetka pravnog fakulteta, svoje političko iskustvo sticao je obavljajući razne dužnosti u ex Jugoslaviji, od priprema ustavnih amandmana 1971., te predsjednika Skupštine R. Slovenije, pa do predstavnika Slovenije u Jugoslovenskoj federaciji. Posebno će ostati zapamćen po reformi Saveza komunista Slovenije, čiji je predsjednik postao 1986. g. i zalaganju za poštovanje ljudskih prava, sloboda i dostojanstva, čime je u mnogome doprinio punom procvatu demokracije u Sloveniji o kojoj su strani reporteri pisali kao o ostrvu političkih sloboda u tadašnjoj Jugoslaviji. Prema istraživanjima političkog i javnog mnjenja jedan je od najpopularnijih političkih ličnosti u Sloveniji.

G. Stjepan Mesić, aktualni predsjednik Republike Hrvatske, poznat je kao nepokolebljivi borac za istinu i pravdu, za slobodu govora i udruživanje još iz studentskih dana, zalagajući se za opća prava studenata, depolitizaciju sveučilišta, te promjenu odnosa prema studentima, tražeći da studenti budu partneri u nastavi, a ne «objekti» kojima se nameću sadržaji protivni suvremenom svijetu. Ostat će zapamćen po razlazu sa dr Franjom Tuđmanom 1994. g. zbog neslaganja s politikom prema Bosni i Hercegovini. Kao predsjednik R. Hrvatske pamtit će se po njegovoj poznatoj izjavi nakon izbora za predsjednika R. Hrvatske, kada je napustio Hrvatsku narodnu stranku izjavivši da želi biti istinski predsjednik svih građana R. Hrvatske, što je i dokazao.